Osobno Iskustvo

14 okrutnih stvarnosti koje zaštitari svakodnevno proživljavaju

Marinko Brkić-Tot i Anonimus 17:42 • 17.03.2016 Osvježeno 18:21 • 17.03.2016 Vrijeme čitanja 18 minuta
Ilustracija / Ben Pruchnie / Getty Images

Rasulo, bezakonje i cirkus. Neuredno tržište na kojem prevladava nelojalna konkurencija i prevelike želje vlasnika zaštitarskih firmi za stjecanjem što većeg kapitala u kratkom vremenu – ovo je slika zaštitarskog sektora koju opisuju sami zaštitari. 

Nakon što je prije nekoliko dana naša redakcija primila apel koju potpisuje “Zaštitarstvo RH” u kojem opisuju probleme koji muče taj sektor, zamolili smo autore da nam pobliže objasne o čemu se radi i kako problemi zaštitara izgledaju u praksi. 

Svjedočanstva u nastavku predstavljaju osobna iskustva zaštitara koji su bili voljni ispričati svoju impresiju o stvarnosti zaštitarstva u Hrvatskoj.

14. Sindikati

U.S. Retail Sales Fall 0.1 Percent In February
Spencer Platt / Getty Images News

Općenito gledano, postoji trend zanemarivanja dužnosti prema zaposlenicima. Trenutno u zaštitarskom sektoru ni ne postoji važeći kolektivni ugovor. Sindikati, Ceh zaštitara i razne udruge ne poduzimaju apsolutno ništa po tom pitanju.

Ne zastupaju interese radnika. Zaštitari se osjećaju izdano od strane njih, ali i od strane Vlade RH.

Niti jedna pravna osoba ne zauzima se za njihova prava, bolje uvjete rada, bolju i kvalitetniju opremu, redovite i veće plaće.

Vladi RH pogotovo nije u interesu da se uvede red na tržištu jer su i sami korisnici usluga privatne tjelesne zaštite. Pravila javne nabave u državnim institucijama nalažu da se može prihvatiti ponuda isključivo najjeftinijeg ponuđača. 

13. Dobivanje poslova

Tako je stvoreno plodno tlo za širenje dampinga, i samim time pada cijena usluga, što je neminovno utjecalo na smanjenje plaća zaštitara.

Dakle, državne institucije, kojima je zadaća vršiti nadzor nad firmama koje se bave privatnom zaštitom, ne poduzimaju ništa iz jednostavnog razloga; štite interes države. Tom prilikom interes zaštitara pada u neki drugi plan.

12. Oprema

GettyImages-502370982
Ilustracija / Getty Images

Oprema koju zadužuju zaštitari uglavnom je dotrajala ili poluispravna. Nerijetko zaštitari smjenu u trajanju 8 do 12 sati provode u automobilu, stoje u nekom hodniku ili na otvorenom, bez ikakvog krova nad glavom, izloženi svim vremenskim uvjetima.

Nemaju mjesto predviđeno za obavljanje nužde, te drugih tjelesnih i higijenskih potreba. Zaštitarima se prigovara ako jedu na radnom mjestu, s tim da se nitko nije pobrinuo da istom čovjeku osigura vrijeme i prostor u kojem bi mogao provesti vrijeme predviđeno za pauzu na koju ima zakonsko pravo.

Tako ljudi jedu potajno, često hranu koja se ne sastoji više od korice kruha i starog sendviča.

U pojedinim situacijama, mnogi zaštitari primorani su nastaviti raditi na nekim drugim objektima ili izvanrednim osiguranjima javnih skupova, čime se teško narušavaju zakonom propisana radnička prava.

Obavijest o tome da nakon odrađene smjene idu odraditi dodatne poslove, uglavnom zateknu u knjizi primopredaje dužnosti, bez prethodne najave. Nepripremljeni, bez gableca, bez da su im išta javili o dodatnim dužnostima, odlaze na nove zadatke.

Umorni, neispavani, gladni i iznad svega očajni, idućeg dana dolaze na posao. Dužnost im nalaže da smjenu odrade maksimalno koncentrirani, da budu dobre volje prema klijentima i njihovim strankama. 

Nitko se ne pita, može li čovjek normalno odraditi toliko sati bez odmora? Kolika je učinkovitost tog čovjeka?

11. Možete li pokositi travu?

Ilustracija / Getty Images

Nitko se ne pita je li čovjek nakon odrađenih 12, 16, 18 ili 20 sati, uz samo par sati odmora nakon toga, u stanju odraditi smjenu koju je upravo preuzeo. Uz to, klijenti ponekad od zaštitara zahtijevaju da obavljaju poslove koji nisu na popisu njegovih dužnosti.

Tako zaštitar zalijeva cvijeće, kosi travu, raznosi namještaj ili poštu po uredima, vrši sitne popravke , biva poslan u pekaru ili trgovinu po gablec službenicima koje čuva. 

Ponašaju se tako jer im je osiguravajuće društvo nametnulo angažiranje zaštitara kao uvjet jeftinije police osiguranja. Veliki dio zaštitarskih firmi na sve navedeno gleda dosta rezignirano.

Ako im se zaposlenik požali na korisnika usluge, oni ne reagiraju. Ne zamjeraju se svojim klijentima pa žrtvuju svoje zaposlenike, a sve s ciljem zadržavanja posla i dobiti.

10. Cijena usluga

Cijena usluga nije uređena zakonom pa zaštitarske firme, kako bi dobile poslove, ruše cijenu te usluge. Vlasnici firmi svoju predviđenu zaradu nadoknađuju na način da radniku ukidaju neka zakonom zajamčena prava. Plaće su se spustile na 2300 kuna.

Sve to rezultiralo je lošom kvalitetom usluge jer demotiviran radnik nikada neće dati sve od sebe da posao odradi onako kako se od njega očekuje. 

Upitna je sigurnost onih koji plaćaju uslugu zaštite jer se velik broj zaštitara, uslijed malih primanja, ne odnosi prema svojim dužnostima savjesno i onako kako je predviđeno pravilnikom. Tako zapravo, nitko ne dobiva, a gube svi. 

9. Plaće zaštitara

U.S. Retail Sales Fall 0.1 Percent In February
Spencer Platt / Getty Images News

Ujedno, velik broj kvalitetnih ljudi napustio je posao zaštitara u potrazi za boljim uvjetima. Ostali su mladi i neiskusni ljudi koji trenutno rade za džeparac, a ovaj posao im služi kao odskočna daska dok ne nađu bolji, kao i starije kolege koje nemaju velik izbor novih poslova pa mirovinu čekaju na porti.

Vlasnici nekih zaštitarskih firmi ugasili su postojeće firme koje su u dugovima i otvorili nove s “čistim startom”.

Tako radnici nisu u mogućnosti naplatiti ono što im firma duguje. Država tim vlasnicima bez problema izdaje nove dozvole za rad. U nekim zaštitarskim firmama plaća kasni i po par mjeseci.

8. Prekovremeni rad 

U.S. Retail Sales Fall 0.1 Percent In February
Spencer Platt / Getty Images News

Prekovremeni rad na platnoj listi prikazan je u obliku stimulacije. Vrijednost prekovremenog rada je smanjena ispod cijene režijskog, redovnog sata. Zakonom o radu propisano je da radnik tijekom jedne godine smije ukupno odraditi 180 prekovremenih sati.

U nekim zaštitarskim firmama taj se bonus odradi za dva mjeseca, a nakon toga se nastavi raditi prekovremeno idućih 10 mjeseci. Država je prevarena jer je taj rad na platnim listama prikazan kao stimulacija.

Kako vlasnici zaštitarskih firmi na taj način varaju državu? Onome koji nedostaje oni ne trebaju uplatiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doprinose. Onaj koji nedostaje ne ide na godišnji odmor, na bolovanje, niti mu trebaju nabaviti odoru.

Taj čovjek kojeg nema, ne košta ih ništa. Radnici koji prekovremenim radom pokriju satnicu onih koji nedostaju zauzvrat dobivaju oko 10 kuna po satu.

Ta je satnica, kao što zaštitari rekli, na platnoj listi je prikazana kao stimulacija ili prigodna nagrada. Tako nadopunjuju svoju zaradu koja je smanjena niskim cijenama na tržištu.

7. Stvarni i fiktivni podaci

Prema podacima Ceha zaštitara, u Hrvatskoj nedostaje oko 1500 zaštitara. No to baš i nije točno. Ceh zaštitara do tog je podatka mogao doći samo od onih firmi koje su članice Ceha.

Valja znati da par vodećih firmi, koje imaju najviše zaposlenih, nisu članice Ceha, a upravo u tim firmama najveći je nedostatak ljudi. Stoga se sasvim sigurno može ustvrditi da nedostaje oko 2500 do 3000 zaštitara u cijeloj državi.

Uz to je potrebno naglasiti da, kada bi sva radna mjesta bila popunjena, na ukupni broj zaštitara, a da bi se radilo u skladu sa zakonom o radu, nedostaje dodatnih 1000 do 1500 ljudi. Zakonom o radu propisano je da se godišnje smije odraditi 180 sati prekovremeno. 

Zatim je tu masa izvanrednih osiguranja javnih skupova. To dodatno povećava broj radnih sati koje treba popuniti. To je nemoguće odraditi u skladu sa zakonom ako ne postoji višak zaposlenih. Nije istina da nedostaje ljudi jer nitko ne želi raditi za minimalac.

To je samo jedan od razloga koji odbija ljude od ovog posla. Prava istina je da vlasnicima firmi nije u interesu zaposliti dovoljan broj ljudstva, a ljudi koji su tome svjedočili iz prve ruke, opisali su i zašto.

6. Inspekcije

Državni inspektori, tj. inspektorati rada ne izlaze na teren, na objekte koje zaštitari čuvaju. Oni svoj dolazak zaštitarskim tvrtkama koje misle kontrolirati prvo najave i tako vlasnicima firmi daju dovoljno vremena da srede papire, da sve izgleda ispravno.

Kada bi došli na objekte, uvjerili bi se u suprotno od onoga što su zatekli u upravama zaštitarskih firmi.

Rijetko kad je zaštitar uspio nešto postići nakon što bi firmu prijavio zbog nekih nepravilnosti. Jedino što uspije je ostati bez posla.

Vlasnici firmi ljude drže u strahu, tako da se rijetko tko i usudi prijaviti nepravilnosti. To obično rade oni koji više nemaju što izgubiti. Nakon prijave, gube i povjerenje u državu i institucije, jer tek onda za njih nastanu problemi.

5. Problem čuvanja banaka

Zagreb, 09.03.2016 - Na krizanju Savske i Tratinske opljackana je Erste banka
Damir Krajac / CROPIX

Minimalne mjere zaštite u financijskim institucijama rezultirale su pogibijom ili ranjavanjem zaštitara i građana. Pozicija zaštitara u šalter sali najviše odgovara razbojnicima. Zaštitar je odmah po ulasku u banku vidljiv, prvi na udaru i bez ikakve mogućnosti djelovanja.

Svaki njegov pokušaj pružanja bilo kakvog otpora može rezultirati smrtnom posljedicom za zaposlenike banke, njihove stranke, a i po život samog zaštitara. Zaštitaru se mora osigurati siguran prostor iz kojeg će imati uvid u sve što se događa u poslovnici, te kvalitetan videonadzor i telefonsku vezu s policijom.

Nitko nema nikakve koristi od zaštitara kojeg razoružaju i polegnu na pod.

Daleko veća korist bila bi kada bi zaštitar mogao pravovremeno dojaviti policiji da je napad u tijeku, opisati napadače, kakvo oružje imaju, te u kojem pravcu su se uputili nakon napada. To bi policiji znatno olakšalo potragu za počiniteljima napada.

Svi zaštitari koji rade na osiguranju financijskih institucija obavezno bi morali imati pancirke, neprobojne prsluke. Zakon propisuje da se pancirni prsluci moraju nositi samo prilikom pratnje vrijednosti.

Napadi na blindirana vozila prestali su nakon što su uvedeni koferi koji imaju elektrokemijsku zaštitu. To je rezultiralo povećanjem napada na poslovnice Fine, Pošte, banaka i automat klubova.

Napad na zaštitara pred zakonom treba jednako tretirati kao napad na policijskog službenika. Zaštitari nisu službene, već ovlaštene osobe. Oni ni ne traže da se njima dodijeli status službene osobe. Međutim, smatraju da bi se pred zakonom napad na zaštitara morao izjednačiti s napadom na policajca. Zaštitar radi gotovo isti posao, ali samo unutar štićenog prostora. I njihov život ima jednaku vrijednost, a često zna biti ugrožen.

Upravo zato što su kazne za napad na zaštitara izrazito male, to neke ljude dodatno ohrabruje da bez puno razmišljanja na njih nasrnu kako bi ostvarili svoje planove.

Oni su im prepreka na putu da ostvare te planove, kakvi god oni bili. Oni će napraviti sve da tu prepreku svladaju. Zaštitar ne predstavlja samo sebe, ili firmu u kojoj radi. Zaštitar predstavlja i korisnika usluge. Napad na zaštitara ujedno je i napad na instituciju koju čuva. Stoga smatraju da bi povećanje kazni za napad na zaštitara znatno smanjilo broj tih napada.

4. Šuškavac kao dodatna oprema

G20 Finance Ministers and Central Bank Governors Meet In Shanghai
Pool / Getty Images

Na osiguranju javnih skupova poput koncerta ili utakmica, zaštitari od dodatne opreme imaju samo šuškavac kričave boje kako bi bili prepoznatljivi. To je jedina oprema koju zadužuju. Nerijetko se događa da na takvim skupovima dođe do masovnih tučnjava ili nereda.

Zadatak zaštitara je da pokušaju uspostaviti red. Policija zahtijeva da zaštitar prvi reagira, a tek onda oni stupaju na scenu. Bez ikakve zaštitne opreme zaštitari moraju ući u gomilu ljudi i izvući van izgrednike.

To je teško izvodivo bez zaštitne opreme. Za takva rizična okupljanja zaštitari, ili bar interventne ekipe, moraju zadužiti opremu koja bi ih barem djelomično zaštitila od udaraca.

3. Obuka? Kakva obuka?

U novim izmjenama i dopunama zakona o privatnoj zaštiti planira se uvesti zanimanje “zaštitar specijalist”. Dosadašnja praksa pokazala je da osnovni tečaj za zaštitara nije dovoljan za obavljanje nekih zahtjevnijih poslova. Oni bi osiguravali objekte od vitalne državne važnosti i još niz drugih, težih i odgovornijih poslova.

Ovo bi trebala biti prilika za mlade, sposobne ljude da uznapreduju i svoje znanje bolje unovče. Ideja je odlična, međutim, tim ljudima koji će uložiti svoj trud i novac u obuku nitko ne garantira da će to jednog dana uspjeti i naplatiti.

 Isto tako pokazalo se da dosadašnji tečaj za zaštitara ima puno manjkavosti, jako malo praktične nastave. Na objekte se postavlja čovjek bez ikakvog iskustva, naoružan samo teoretskim znanjem koje je nabrzinu naučio napamet.

Nedugo nakon položenog ispita pola toga zaborave. Smatraju kako bi svaki novi zaštitar trebao par mjeseci raditi kao pripravnik uz nekog starijeg i iskusnijeg kolegu.

U zaštiti financijskih institucija ( rad s oružjem ) ne bi trebao raditi zaštitar koji nema barem tri godine radnog iskustva ili minimalno 23 godine starosti.

Zaštitar na temelju svojih ovlasti ima pravo ograničiti kretanje osobama koje je uhvatio u nekom prekršaju ili kaznenom djelu. O tom postupku dužan je u što kraćem vremenu izvijestiti policiju. Ponekad osobe pružaju otpor i pokušavaju pobjeći.

Zaštitar ih ima pravo vezati, no nigdje u zakonu nije jasno definirano kojim sredstvima to smije učiniti. Isto tako, zaštitar nema nikakva sredstva zadužena od strane firme kojima bi to napravio.

Potrebno je jasno definirati koja su to sredstva i u kojim situacijama se mogu primjeniti. Ovako, prema postojećem stanju, ispada da se tu radi o mrtvom, nedorečenom slovu na papiru. Kako god da zaštitar postupi, postupio je krivo.

2. Trgovački centri

Kolegice i kolege koji rade na osiguranju trgovačkih centara imaju jako velike probleme nakon što nekoga ulove u krađi. Lopovima je država povećala limit do kojeg mogu krasti. Dakle, zakonodavac je tim potezom legalizirao krađu u nekim razumnim količinama.

Nakon što zaštitar nekoga ulovi, a vrijednost ukradene robe ne prelazi dozvoljeni limit za koji nema sankcija, policija ne izlazi na teren, osim ako trgovački centar ne planira podnijeti tužbu protiv počinitelja krađe.

Država se tako riješila sudskih postupaka jer je pretrpana postojećim. Zaštitari smatraju da, kad je krađa u pitanju, ne bi smjelo biti limita do kojih se smije krasti bez sankcija.

1. Rješenje

U.S. Retail Sales Fall 0.1 Percent In February
Spencer Platt / Getty Images News

Ipak, zaštitari nude na prvi pogled nekonvencionalno rješenje za probleme koje su opisali. Ovih se dana, naime, u Saboru raspravlja o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka.

Zaštitari se pitaju zašto? Objašnjavaju kako u ovoj zemlji postoji 15 tisuća aktivnih zaštitara koji su osposobljeni za rukovanje s oružjem i imaju ovlaštenje MUP – a. Uz to, postoji još 15 tisuća onih koji imaju licence, ali se više ne bave zaštitarstvom.

Ističu kako su ti ljudi svojevrsna državna pričuva koju je moguće aktivirati za potrebe izvanrednih stanja. 

Traže pomoć državnih službi i apeliraju na činjenicu da poslodavce u sektoru zaštitarstva  treba prisiliti na popunjavanje praznih mjesta pa će se i lista  nezaposlenih umanjiti za par tisuća ljudi.

Predlažu i osnivanje zaštitarske komore nad kojom bi nadzor imao MUP, za koji  vjeruju kako ima znanja koje je nužno za uvođenje reda u zaštitarstvo. 

 – Molim Vas u ime svih zaštitarki i zaštitara koji smatraju da su zakinuti, diskriminirani, iskorišteni, potplaćeni, premoreni, da u ime svih njih nešto poduzmete kako bi se naša plemenita profesija dovela u red. Molimo Vas da nam vratite dostojanstvo koje nam je ukradeno – završio je jedan od naših sugovornika. 

Imaš li mišljenje?
IZRAZI GA!

Facebook komentari